Općenito se cjelokupni ciklus razvoja informacijskog sustava može podijeliti na projektiranje i izgradnju, odnosno na logički i fizički dizajn.

Pod projektiranjem podrazumijevamo sve intelektualne aktivnosti koje prethode fizičkoj izgradnji sustava na računalu. Cilj projektiranja informacijskih sustava je načiniti nacrte na osnovi kojih će se razviti sustav.

Izgradnja informacijskog sustava je skup aktivnosti koji ima za cilj kompjuterizirati procese definirane projektom i reorganizirati sustav na informatičkoj tehnologiji. Izgradnja informacijskog sustava ne znači samo izgradnju softvera.

U MIRIS-u je poboljšan proces modeliranja, načinjena bolja povezanost među metodama, poboljšanja priprema za intervjuiranje, proširene metode za modeliranje podataka, pojednostavljen proces prevođenja u relacijsku shemu baze podataka. Skraćeno je vrijeme rada projektanta ali je povećan rad korisnika i članova projektnog tima koji poznaju sustav.

Odlika MIRIS-a je bila i ostala, naći odgovor na pitanje koje metode izabrati i kako izabranim metodama modelirati sustav.

Izložimo pojedine faze i aktivnosti u pojedinim fazama detaljnije.

Strateško planiranje prva je faza informatizacije odnosno izrada studije dugoročnog razvoja sustava. Studija informatizacije je dokument s nizom modela koji sustav opisuju jasno ali ne i detaljno. U ovoj fazi se primjenjuju metode za modeliranje: organizacije, procesa visoke razine, tipova podataka, arhitekture informacijskog sustava, važnosti podsustava, potrebnih resursa informatizacije, mrežnog planiranja i dr.

U fazi projektiranja skraćeno je vrijeme rada projektanta ali je povećan rad korisnika i članova projektnog tima koji poznaju sustav. Uveden je skup obrazaca koje popunjavaju naručitelji studije. Po toj metodi korisnici: definiraju ciljeve, navode probleme, opisuju željeno stanje, ocjenjuju postojeći IS, zahtijevaju i predlažu poboljšanja te opisuju poslovanje. Duljina izrade strategijskih studija je produljena zato što korisnicima treba vremena za popunjavanje obrazaca. Cilj je smanjenje rada projektanta uz podizanje kvalitete produljenjem vremena i povećanog učešća korisnika u kreaciji opisa sustava. Ovakve studije postaju korisne i dobar ulaz u fazu glavnog projekta.

Glavni projekt je faza koja slijedi po izradi studije. Iz studije (koja se radi jednom u više godina) slijedi niz glavnih projekata te se prema studiji pristupa izradi glavnih projekata za svaki pojedini podsustav. Glavnih projekata ima onoliko koliko u studiji ima podsustava odnosno onoliko koliko organizacijski sustav ima informacijskih podsustava. U glavnom projektu se primjenjuju metode za modeliranje procesa i ocjenjuju potrebni resursi.

U MIRIS 2 u fazi Glavnog projekta je definiran skup obrazaca za pripremu korisnika prije intervjuiranja. Po pripremi olakšano je modeliranje procesa i izrada dijagrama toka podataka. Tako se intervjuiranje ne izvodi dok se korisnik ne pripremi i ne prikupi i ne popiše svu raspoloživu dokumentaciju. Tada je intervjuiranje kratko i efikasno. Proces izrade modela procesa (crtanja dijagrama dekompozicije i dijagrama toka podataka) je poboljšan. I dalje se istražuju mogućnosti unapređenja procesa modeliranje s ciljem skraćenja vremena rada projektanta i dizanja razine kvalitete opisa. Problem kod opisa je njegova mala korisnost za slijedeće faze modeliranja podataka. Temeljno pitanje na koje treba odgovoriti je kako opisivati dokumente i podatke na njima a da se prikupljeno znanje pretoči u model podataka. Dokazali smo kako se znanje o opisu procesa ne da pretočiti u model podataka i ne samo to nego kako ono i ne treba projektantu u izvedbenom projektu. Ovo dakako ima utjecaj na metodologiju. Procese je lakše opisati od podataka jer ih ima red veličina manje i mogu se previdjeti, opisi mogu biti nepotpuni a znanje u njima nesigurno. Kod opisa podataka biraju se dokumenti koji su izvor podataka (ne i izvještaji) i definira sustav opisa bez redudanse. Ovaj posao zahtijeva napor od projektanta ali je u skladu s ciljem i koristi modeliranju podataka.

Mogu se koristiti različiti CASE alati za crtanje modela.

Znanje o modeliranju je uobličeno u nastavu modeliranja koja se prenosi na seminarima.

Izvedbeni projekt (ili detaljan projekt) je podprojekt i dio nekog glavnog projekta u kome se pristupa projektiranju dijela sustava detaljno. Rezultat je model koji detaljno opisuje dio sustava i koji je dobra osnova za fizički dizajn. Osnovna metoda pri detaljnom projektiranju je EV (metoda entiteta i veza).

U metodici MIRIS 2 u fazi Izvedbenog projekta učinjene su izmjene u konceptima metoda EV te u proširenju skupa s nekoliko novih koncepata za jasnije isticanje veze među entitetima sustava. Olakšano je prevođenje u relacijski model, odnosno EV je projektiran tako da olakša slijedeću fazu a ne izgubi u snazi organizacije znanja o sustavu. Proces izrade modela je poboljšan. Skupljena je široka baza različitih DEV raznih sustava.

MIRIS 2 je neovisan o relacijskoj bazi podataka. Relacijska shema se može crtati raznim alatima. Semantički bogata shema DEV s konceptima koji nose znanje o sustavu, može se crtati bilo kojim grafičkim alatom ako skup simbola CASE alata nije otvoren za širenje i izmjenu. Atribute nije potrebno održavati na DEV, već je dovoljno u shemi relacijske baze.

Na osnovi DEV slijedi izrada plana programskog proizvoda. Kako se planira arhitektura programskog proizvoda i dolazi do programa definirano je metodom APP. Dijagrame ove metode DPP poželjno je održavati u stablu aplikacije korištenog CASE alata ili 4GL, radi jednostavnijeg održavanja dokumentacije.

U Fizičko oblikovanje – izgradnju uključene su tri faze umjesto ranije četiri. Spojene su dvije faze (prototipski razvoj i razvoj 3GL) u jednu fazu nazvanu Izvedba programskog proizvoda (IPP).

Metodologija je neovisna o izvedbenom alatu što je tijekom vremena potvrđeno. Riječ implementacija se ne koristi, jer ona ima u literaturi više različitih definicija.

Izvedba ima za cilj načiniti gotov programski proizvod. Ako se pri tomu koriste CASE alati i generatori onda se MIRIS prilagođava odabranom alatu i načinjeni modeli u ranijoj fazi predstavljaju inicijalnu verziju projektne dokumentacije a daljnje održavanje dokumentacije izvodi se u CASE alatu.

Uvođenje i primjena je faza u kojoj do izražaja dolazi menadžmet koji treba aktivirati organizaciju na promjenu ponašanja i primjenu gotovog rješenja. Sva odgovornost za uvođenje ja na menadžmentu. Ovu fazu ne mogu izvesti informatičari, ali u njoj trebaju tijesno surađivati u obuci korisnika, optimiranju i doradi programa. Aktivnosti ove faze nije potrebno opisivati.

Ovo je inače često frustrirajuća faza za informatičara vičnog radu s računalom. Ona može potrajati i dvostruko dulje od faze Izvedbe programa.

Održavanje je faza sastavljena od izvođenje ranijih aktivnosti iz svih potrebnih faza radi:

• uvođenje novih poslovnih procesa,
• izmjene postojećih poslovnih procesa i
• otklanjanja grešaka.

Informacijski sustav se razvija i mijenja tijekom vremena. Sve spoznaje o promjeni moraju se ugraditi u programsku podršku ali i u dokumentaciju koja je nastala u ranijim fazama. U protivnom će dokumentacija opisivati prošlo stanje sustava i postati neuporabiva. Problem dokumentacije značajno olakšava korištenje CASE alata.

Prikazali smo ukratko glavne odlike metodologije MIRIS 2. Ona je primijenjena i pokazala se efikasna u nizu složenih sustava.

© Mile Pavlić, Ris d.o.o. Rijeka